AIKIDO – VEŽBANJE U HARMONIJI
“ Šta je smisao bavljenja borilačkim veštinama i zašto je aikido toliko poseban?
Da bi se zadovoljio motiv pobede u obračunu sa drugima, ili postigla efikasnost u samoodbrani, uvežbavaju se različiti udarci, davljenja, poluge, trikovi, razvija snaga i izdržljivost, brzina i neustrašivost. Na treninzima se trpe udarci i zadobijaju povrede, razvija rivalitet koji sa sobom nosi mnoga negativna osećanja, budi agresivnost… Zašto?
Uprkos svemu navedenom nemoguće je pobediti sve protivnike i održati fizičke sposobnosti zauvek. Šta se dešava kada se zbog povrede, snaga pretvori u nemoć, toliku da je običan pokret gotovo nemoguć izazov?
Koliko je smisla u svim danima provedenim u uvežbavanju načina da se neko polomi, onesvesti ili povredi I šta nakon poraza ako samo pobeda daje smisao svemu? Ostaje mržnja i u najboljem slučaju, samo velika praznina u nerazvijenoj duhovnosti, u nedostatku lepote osećanja prema sebi I drugima. Sirova snaga i veština bazirana na njoj samo su moćno oružje uništavanja ponajviše sopstvenih najprefinjenijih osećanja i svesnosti svoje istinske veličine spram sveta u kome postojimo. Čovek je, ma koliko izgledao snažan, zapravo neverovatno lako povrediv, a neshvatanje toga, dovodi kad tad do bolnog budjenja.
Šta je borba?
Da li je to samo sudar dve suprotstavljene sile, ili nadmudrivanje u kome je fizička snaga, tek odraz u ogledalu istinske moći koju poseduje skriveni svet duhovno, koji nas povezuje sa energijom Univerzuma, preko naših čula, emocija i samoospoznaje.
Umetnost borenja, verujem u to, je u nestajanju I pojavljivanju, tako da ne postoji direktna konfrontacija, već navodjenje drugog borca da propadne u prazninu, napadajući fatamorganu sopstvene vizije. Tada se pojavljujemo , samo dodajući teret da praznina u koju pada, bude izvesnija i veća.
Pristup u bavljenju borilačkom veštinom odražava naš pristup životu, način na koji gradimo odnose sa drugima i rešavamo situacije u kojima se nalazimo.
AIKIDO po svom imenu, označava da nije put destrukcije, nanošenja bola i prisile. Moje srce, iskustvo i intelekt, vide aikido kao način održavanja zdravlja gde svaka poluga i pad imaju efekat šiacu tretmana, pri čemu se ne gubi na efikasnosti kontrole kretanja partnera zbog odsustva bola, naprotiv, kontrola bolom je relativna, a kontrola održavanjem nestabilnosti partnera preko krute veze koja se ostvaruje polugom, ne zavisi od toga ko je UKE.
Uspešnost je u veštini da kretanje svog centra prenesemo na partnera, na isti način, na koji to činimo sa bilo kojim delom svog tela.
U aikido filozofiji i praksi se ne pojavljuje pojam protivnika, već partnera koji nam, kao i mi njemu, tokom vežbanja, pomaže da napredujemo u veštini uklapanja i kontrole, razvijanju osećaja za pravovremenost, odmerenost i kretanje.
Vrhunsko zadovljstvo predstavlja razmena energije, u kojoj, iako postoji napad i njegova neutralizacija, nema negativnih osećanja, već samo zajedničko traganje za napretkom.
Za mene je aikido, put beskonačnog, sveopšteg, fizičkog i duhovnog usavršavanja, igra čija lepota donosi osećaj mira i harmonije. “ – Jelena Vrzić 6th DAN Aikikai Hombu Dojo